Gotove epske fraze („od kako je svijet postanuo“, „no da vidiš junačkoga Meha“) i tipski prizori (sabor junaka, borba, putovanje) koje je koristio kao gradivne kockice.
Nepismen, učio je samo ušima. Primjer: prijatelj Hivzo mu je pročitao pjesmu od 2.160 stihova – Avdo ju je pretvorio u 12.311 stihova.
Svako izvođenje bila je nova verzija. Dodavao je opise, dijaloge, digresije – pjesma je rasla u trenutku pjevanja.
Nije bio vezan za fiksni tekst. Pamtio je suštinu i strukturu, a ne riječi – zato je mogao stvarati slobodno.
„Avdo ništa nije smatrao svetim u štampanom tekstu – sve je prihvatao kao inspiraciju i slobodno preradio.“
— Albert B. Lord
Avdo Međedović bio je na raskršću tradicije i lične kreativnosti – „post-tradicionalni“ pjesnik koji je usmenu epiku doveo do vrhunca.
Život, djelo, epovi i nasljeđe Avda Međedovića, guslara iz Bijelog Polja
Creative Montenegro