Avdo Međedović (oko 1875–1955) bio je bošnjački guslar i jedan od najznačajnijih usmenih pjesnika Balkana. Njegovo stvaralaštvo predstavlja vrhunac usmene epske tradicije, a njegov značaj prepoznat je i u svjetskoj nauci.
Avdo Međedović rođen je u selu Obrov, u blizini Bijelog Polja, u vrijeme Osmanskog carstva. Poticao je iz muslimanske porodice koja je, prema dostupnim podacima, imala pravoslavno porijeklo povezano sa plemenom Rovčani.
Porodica se bavila mesarskim zanatom, što je oblikovalo njegov rani život i društveni položaj.
Kao mladić radio je kao mesar i nije imao formalno obrazovanje. Tokom cijelog života ostao je nepismen, ali je posjedovao izuzetne jezičke sposobnosti.
Govorio je srpsko-hrvatski, učio turski tokom vojne službe i poznavao osnove albanskog jezika. Njegovo znanje nije dolazilo iz knjiga, već iz iskustva i okruženja.
Značajan dio života proveo je u vojsci:
Proveo je 45 dana u bolnici, gdje mu je jedan metak uklonjen, dok je drugi ostao u ruci — trajni podsjetnik na taj period života.
Nakon povratka iz vojske dobio je imanje i zasnovao porodicu. Oženio se sa 29 godina, prema tadašnjim običajima, bez prethodnog upoznavanja sa suprugom.
Imao je tri sina i vodio život vezan za selo, porodicu i rad, paralelno razvijajući svoj guslarski dar.
Guslarsku tradiciju naslijedio je od oca Ćor Huse Huseinovića, koji je bio poznat guslar. Učio je slušajući i kroz praksu, kao i većina usmenih pjesnika tog vremena.
Kroz godine je razvio vlastiti stil i stekao ugled kao jedan od najznačajnijih guslara u svom kraju.
Preminuo je 1955. godine, ostavljajući iza sebe bogato usmeno nasljeđe.
Albert Lord ga je opisao kao:
„posljednjeg velikog epskog pjevača balkanske tradicije“
Njegov značaj danas nadilazi lokalni kontekst i predstavlja ključnu tačku u razumijevanju usmene književnosti.
Život, djelo, epovi i nasljeđe Avda Međedovića, guslara iz Bijelog Polja
Designed with WordPress